STUDEN/ICA: DANIJELA GRBEŠIĆ

MENTOR/ICA: DOC.DR.SC.PAULINA ŠARAVANJA

NASLOV ZAVRŠNOG RADA (2020): UZGOJ ARONIJE

SAŽETAK: Aronija je listopadni grm porijeklom iz Sjeverne Amerike. Ova bobičasta voćna vrsta, tamno plavih gotovo crnih plodova, lagano trpkog okusa, postala je popularna u posljednjem desetljeću. Kao samonikla biljka najviše je zastupljena u Kanadi. Aronija spada u voće s najbogatijim sadržajem biljnih fenola, a taj visok udio, kao i sastav pojedinih fenolnih sastojaka, zaslužan je za široki raspon potencijalnih medicinskih i terapeutskih učinaka. Grm aronije može narasti od pola metra do tri metra visine, ovisno o uvjetima uzgoja. U odnosu na druge voćne vrste, ima skromnije zahtjeve spram kvalitete tla i položaja sadnje, no ipak s ispravnom pomotehnikom daje kvalitentiji i bolji urod. Optimalna količina oborina za njezin rast i razvoj se kreće u rasponu od 500 do 700 mm godišnje. U doba zimskog mirovanja može podnijeti jako niske temperature. Svjetloljubiva je vrsta.Aronija je samooplodna vrsta, a i medonosna, te je pčele rado posjećuju. Plodovi dozrijevaju u kolovozu, a beru se i tijekom cijelog rujna, jer ne opadaju. U nasadima se uzgaja u obliku grma ili kao stablašica.

KLJUČNE RIJEČI:aronija, grm, tlo, niske temperature, oborine