STUDENT: DANIJEL JONLIJA

MENTOR: DR.SC. DOC. NEVENKO HERCEG 

NASLOV ZAVRŠNOG RADA(2018): TEHNOLOGIJA UZGOJA HMELJA

SAŽETAK: Hmelj (lat. Humuluslupulus) je biljka penjačica iz porodice Cannabaceae, red
Rosales, koja svakog proljeća niče ponovo iz na hladnoću otpornog rizoma. Udomaćen je u
umjerenim područjima sjeverne hemisfere, i jedini je predstavnik roda hmelja (Humulus).
Cvat ženskih biljaka je šišarica. Oblik i veličina šišarka su različiti kod pojedinih sorti. Po obliku šišarice
mogu biti valjkaste, loptaste, konusne, ovalne. Cvjetne se šišarke hmelja koriste u proizvodnji piva,
kojem daju specifičnu gorčinu i aromu. U ovu se svrhu rabe samo šišarke kultiviranih sorti biljke.
Mladi izdanci divlje biljke su jestivi. Za hmelj treba imati dubok oranični i podoranični sloj koji
osigurava dobro ukorijenjavanje i dobar vodni i zračni režim. U našim uvjetima hmelj najbolje
uspijeva i daje najstabilnije prinose najboljeg kvaliteta na tlima tipa černozem i aluvijalna tla, te na
tlima koja imaju dobru strukturu, odgovarajuću reakciju i nisu ugrožena razinom podzemne vode.
Njega u prvoj godini - izdanci mladog hmelja izbijaju kada se tlo zagrije na 7-8°C. Čim dostignu visinu
oko 30 cm treba ih upućivati na oslonac. Mladi hmelj treba barem tri puta prihranjivati. Prvi put se
prihranjuje kada su stabla visine oko 75 cm, drugi put na visini 3 m, te treći put u početku cvjetanja.

Ključne riječi: hmelj, sadnja, berba, gnojidba, svjetlost, temperatura, voda

• Pret
• Sljedeće