Trećeg prosinca 2013. godine profesorica Dijana Vego napustila nas je u svojoj četrdeset i šestoj godini života. Rođena je u Mostaru 14. rujna 1967. godine. Po završetku osnovnog i gimnazijskog obrazovanja upisala se na Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Sarajevu na kojem je i diplomirala u redovnom roku 1991. godine. Kao mlada inženjerka zaposlila se u Poljoprivrednom kombinatu Hepok u Mostaru gdje je radila kao tehnolog voćarsko-vinogradarske proizvodnje. Kratko vrijeme iza toga prešla je na radno mjesto savjetnika u Ministarstvu graditeljstva, planiranja i zaštite okoliša u Zavod za zaštitu okoliša. Godine 1995. izabrana je za asistenta na kolegijima iz voćarstva. Od tada počinje njen intenzivniji znanstveni, stručni i pedagoški rad. Poslijediplomski studij za znanstveno usavršavanje u voćarstvu je pohađala na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1998. godine obranila magistarski rad naslova Utjecaj podloge i sorte na razmještaj korijenove mreže marelice Prunus armeniaca L. te stekla zvanje magistra biotehničkih znanosti. Doktorski studij upisala je na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, gdje je 2004. godine obranila doktorsku disertaciju pod naslovom Morfologija cvata, dinamika cvatnje i kaprifikacija smokava i stekla akademski stupanj doktora biotehničkih znanosti. U zvanje sveučilišnog docenta izabrana je 2004. godine, a u zvanje izvanrednog sveučilišnog profesora 2009. godine.

Nastavni rad prof. Vego je bio vrlo plodan i opsežan. Predavala je na preddiplomskom studiju kao nositelj modula: Opće voćarstvo, Specijalno voćarstvo, Mediteransko voćarstvo, Sirovine biljnog podrijetla, a na diplomskom studiju Voćarstvo II i Rasadničarska proizvodnja voćnih vrsta, te kao suradnik, Tehnologija konzerviranja voća i povrća. Njena predavanja bila su uvijek dobro posjećivana jer su je studenti cijenili i voljeli. Prema studentima je znala uspostaviti dobar i korektan odnos te im je često znala reći: „Vrijeme provedeno u učenju nikada ne može biti izgubljeno, jer učeći izgrađujete sebe, a tako pomažete i drugima oko sebe.“

Znanstveno se usavršavala u Italiji na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Udinama. U kratkom vremenu objavila je trideset pet znanstvenih i više stručnih radova u zbornicima sa znanstvenih i stručnih skupova u više vodećih znanstvenih časopisa kao što su: Znanstveni glasnik, časopis za prirodne i tehničke znanosti, Acta Horticulturae, Pomlogia croatica, radovi Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i drugim zbornicima sa znanstveno stručnih skupova. Napisala je u koautorstvu, knjigu naslova Smokva. U knjizi je sustavno i vrlo stručno obrađena problematika i tehnika uzgoja smokve, zaštite od bolesti i štetnika, te dorada i prerade plodova. U brošuri naslova Prorjeđivanje plodova breskve i nektarine, koju je napisala u koautorstvu, na vrelima iz suvremene znanstvene i stručne literature i vlastitom iskustvu, obrađuje važnu problematiku u uzgoju bresaka. Prof. dr. sc. Dijana Vego vodila je više domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata i održala više predavanja na stručnim skupovima. Rijetki su znanstvenici i stručnjaci koji se mogu pohvaliti s tako bogatim znanstveno-stručnim opusom u tako kratkom vremenskom razdoblju. Posebno je potrebno istaći da je prof. dr. sc. Dijana Vego velike uspjehe postigla usprkos vrlo teškim uvjetima za znanstveni i stručni rad, jer Agronomski fakultet u osnivanju nije imao pokusni voćarski objekt, opremljen laboratorij i biblioteku. Za izvođenje nastave bili su također teški uvjeti jer je trebalo prikupiti potrebna nastavna pomagala i pripremiti literaturu po kojoj bi studenti spremali ispite. Na opremanju nastavnih pomagala i potrebne opreme za znanstveni rad naša profesorica, Dijana Vego uložila je puno truda. Aktivno je sudjelovala u ustrojstvu i organizaciji novih laboratorija Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Uložila je velike napore u podizanju pokusnog voćnjaka na fakultetskom pokušalištu, čime su stvoreni uvjeti za izvođenje praktične nastave i praktično stručne izobrazbe. Prof. dr. sc. Dijana Vego obnašala je brojne odgovorne dužnosti. Bila je prodekan za međunarodnu suradnju od 2006. do 2010.godine, predstojnik Zavoda za voćarstvo, član Povjerenstva za priznavanje, odabiranje i zaštitu sorti voćaka i vinove loze, član više odbora za organizaciju znanstvenih i stručnih skupova itd. Aktivno je sudjelovala u preustrojstvu nastave po principima Bolonjskog procesa i uvođenja novih predmeta u dodiplomskoj nastavi na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu. Također profesorica Vego je aktivno sudjelovala u izradi Elaborata o opravdanosti utemeljenja sveučilišnog preddiplomskog studija Prehrambena tehnologija i nastavnog programa novoutemeljenog studijskog programa na Fakultetu-studij prehrambene tehnologije u suradnji s Prehrambeno-tehnološkim fakultetom u Osijeku i Biotehničkim fakultetom u Zagrebu. Isto tako profesorica Vego je sudjelovala u izradi Elaborata o opravdanosti otvaranja poslijediplomskog sveučilišnog doktorskog studija Poljoprivreda i zaštita okoliša. Prof. dr. sc. Dijana Vego bila je vrlo cijenjena i priznata znanstvenica. Bila je član International Society for Horticultural Science u Bruxellesu i član redakcije znanstvenog voćarskog časopisa Pomologia croatica u Zagrebu.

Pored gore navedenog bila je mentor dvanaest diplomskih radova, devetnaest završnih radova, sedam magistarskih radova, jedne doktorske disertacije, voditelj jednog nagrađenog rada, član velikog broja povjerenstava za obranu završnih i magistarskih radova. Uza sve to imala je i čitav niz drugih dužnosti,kako obiteljskih tako i poslovnih koje je odgovorno obavljala. Treba posebno istaći da je prof. Vego svoje bogato znanstveno, stručno i pedagoško iskustvo nesebično prenosila na mlađe kolegice i kolege.

Prof. dr. sc. Dijana Vego je pretežno radila na problematici morfologije i trofičke aktivnosti korijenova sustava, fenologiji i fiziologiji cvatnje i oplodnje, pomoekološkim prilikama Hercegovine, hranjivoj vrijednosti i kemijskom sastavu voća i sustavima uzgoja voćaka. Od voćnih vrsta najviše je proučavala smokvu o kojoj je objavila jedanaest znanstvenih radova. U tim radovima puno je doprinijela boljem poznavanju bioloških i gospodarskih osobina sorti smokava, zatim osvijetlila brojne, ranije slabo poznate, složene probleme morfoloških i fizioloških osobina cvatnje i oplodne smokve polenom divlje smokve. Izdvojila je , na području Hercegovine, iz bogate populacije divlje smokve Ficus carica var caprifikus više tipova, temeljito ih botanički opisala i predložila prikladne interfertilne tipove za kaprifikaciju, odnosno oplodnju gospodarski vrijedne sorte Petrovače bijele. Radovima o smokvi prof. Vego dala je vrlo vrijedan prilog ne samo domaćoj već i svjetskoj voćarskoj znanosti. Dala je, također, vrijedan doprinos boljem poznavanju kulture breskve, o čemu je objavila šest znanstvenih radova, zatim o kulturi marelice, sa šest znanstvenih radova. Nije izostavila ni šipak kao tradicionalnu voćku Hercegovine. Uslijedili su dalje znanstveni radovi o kiviki, o sortama mandarine iz skupine Citrus Unshiu i autohtonim sortama jabuke. Unatoč teškoj bolesti, nije gubila radni elan o čemu svjedoči činjenica da je u redakciju časopisa Pomologia croatica stigao njen posljednji rad objavljen nakon njezine smrti. 

I što reći nakon svega o životu koji bijaše prilično kratak ali u svakom pogledu vrlo bogat i plodan. Samo ono što je rekao jedan pjesnik: „ (…). I nema kraja. Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda.“ Zvijezde na nebu sjaje ali neke su sjajnije od drugih. Pamtit ćemo je kao samozatajnu, predanu svom poslu i uvijek otvorenu za pomoć drugima, majku troje djece, suprugu, mentoricu, profesoricu, radnu kolegicu i prijateljicu.                                          

Neka počiva u nebeskom miru!