STUDENTICA: ANAMARIJA JELČIĆ

MENTORICA: DOC.DR.SC. PAULINA ŠARAVANJA

NASLOV ZAVRŠNOG RADA (2022.): UZGOJ RIBIZA

SAŽETAK: Ribiz je kao voćna vrsta poznat odavno. Crni i crveni ribiz rastu samoniklo u Europi, srednjoj i sjevernoj Aziji. U 15. stoljeću se uzgajao u okućnicama u Nizozemskoj otkuda se proširio u Dansku, Njemačku i Baltičke zemlje. U intenzivnom uzgoju se pojavio kasnije u prošlom stoljeću s razvojem hladnjača i prerađivačke industrije. Na osnovu boje pokožice ploda razlikuju se četiri vrste ribiza: crveni, crni, bijeli i žuti. Ribiz je visokovrijedna namirnica. Istraživanja su pokazala da je crni ribiz najbogatiji vitaminom C od svih voćnih vrsta. Vrsta je brdsko-planinskih krajeva s nadmorskom visinom između 700 i 1200 metara, gdje su zime oštre, a ljeta prohladna i vlažna. Za uzgoj zahtijeva terene s blažim nagibom sa zračnim strujanjima. Prikladna su lakša i rastresita tla, jer korijen najvećim dijelom razvija u površinskom dijelu. Vrlo rano kreće s vegetacijom još tijekom zime u veljači čim temperature dosegnu 5°C. Najpovoljnija temperatura za rast i razvoj crnog ribiza je od 17 do 18°C. U pogledu potreba za vodom ribiz je hidrofilna biljka i zahtjevnija je od maline i drugih jagodastih voćaka. Uzgaja se u obliku žive ograde, špalira i u obliku grma. Za dobar rast i razvoj, kao i za kvalitetan i redovit urod pored određenih agroekoloških uvjeta, neophodno je provodti redovite mjere gnojidbe, rezidbe, obrade tla i zaštite u nasadu ribiza.

KLJUČNE RIJEČI: ribiz, agroekološki zahtjevi, uzgojni oblik, agrotehničke i pomotehničke mjere